„Once you overcome the one-inch tall barrier of subtitles, you will be introduced to so many more amazing films.”
Kako je moguće da jedna filmski malena zemlja proizvodi tako odlične filmove? Tko god je zavirio u korejsku kinematografiju malo više od „Parazita” zna da se iza njihovih naslova skrivaju jedni od najboljih svjetskih autora. Joon-ho Bo na svjetsku pozornicu je došao s filmom Memories of Murder koji zasluženo drži titulu remek-djela. U čemu je njegova tajna?
Iako se radnja filma vrti oko serijskih ubojstava Joon-ho Bo vješto prikazuje sistem koji je pred raspadom, silu koja ne vodi nigdje i rađanje jednog novog društva. Ono u čemu se skriva vještina njegove kritike društva, kojoj se rado upušta u svojim radovima, je kritika kroz crni humor.
Dok pratimo detektiva Park Doo-mana i njegova razbijača detektiva Cho Yong-kooa ne možemo se ne nasmijati njihovim glupim i lijenim odlukama da strpaju prvu osobu u zatvor samo kako bi „obavili posao”. Problem nastaje kad se ubojstva nastave, a timu se priključi detektiv Sao Tae-yoon koji je suprotnost nevaljanog sistema, utjelovljenje novog sređenog društva.
Sukobljene metode istraživanja dvaju detektiva su genijalne. Dok jedan ide kod vidovnjakinje i u javno kupalište kako bi gledao tko ima stidne dlake, a tko ne, drugi svoje istraživanje temelji na dokazima i logici jer kako on kaže „dokazi nikad ne lažu”. Da ovaj film gledate i bez titlova, njihovi odnosi u filmu bi vam bili savršeno jasni zbog pozicije glumaca unutar kadra, zbog pokreta kamere koja se ponaša kao da je karakter u samom filmu.
Desaturiranom bojom, mračnim prostorima dodatno se naglašava truli sistem u kojem nema pravila ni reda. Sva tri detektiva predstavljaju klasni razred i što će se s njima dogoditi. Razbijač Cho Yong-koo nastrada od vlastite sile i za njega budućnost nema, detektiv Park Doo-man je onaj koji se uspješno prebaci u novi sistem, ali iza sebe ostavlja silu i napušta policiju te detektiv Sao Tae-yoon koji predstavlja tehnološki napredak i novi sistem, ali u borbi protiv starog sistema izgubi sebe.
Ovaj film nema segment koji je slab, od glume i fotografije preko zvuka, kostimografije, šminke i montaže. Film je vrhunski i definitivno ćete imati sjećanje na njega.
Kad se s Oscarom u ruci Joon-ho Bo ponizno zahvalio Martinu Scorseseu i ostalim redateljima potvrdio je ono što vidimo u svim njegovim filmovima. Bogato znanje režije koju je izučio gledajući najbolje filmaše i ono najbitnije, a to je da mu je stalo do priče koju želi ispričati.
„When I was young and studying cinema there was a saying that carved deep into my heart which is: the most personal is the most creative.
That quote is from our great Martin Scorsese”.
★★★★★
TEKST POTPISALA NADJA-MATIJA FATOVIĆ